Nevidljivi građani digitalnog doba: Što starijima donosi treća životna dob?
Prvog listopada obilježava se Međunarodni dan starijih osoba, dan kada bismo trebali slaviti mudrost, životno iskustvo i doprinos naših baka, djedova i starijih sugrađana. Međutim, u stvarnosti, ovaj datum sve više postaje povod za ozbiljno preispitivanje društvene savjesti. Dok se svijet razvija nevjerojatnom brzinom, nameće se pitanje: jesmo li generaciju koja je izgradila ovo društvo ostavili po strani i izoliranu u zamjenu za tehnološkim napretkom i osobnim profitom?
Današnji umirovljenici suočavaju se s dvostrukim, sinkroniziranim problemom koji im dramatično narušava kvalitetu života – teškim siromaštvom , socijalnom i digitalnom isključenosti. Spoj ovih dvaju faktora stvara začarani krug socijalne izolacije iz kojeg se starije osobe same ne mogu izvući.
Siromaštvo na margini društva
Dok tehnologija galopira naprijed, troškovi života divljaju, a mirovine već godinama ne prate taj tempo, siromaštvo je postalo gorka realnost velikog broja umirovljenika. Kada osoba nakon cjeloživotnog radnog vijeka mora birati između dostojanstvenog obroka, plaćanja režija i kupnje nužnih lijekova, govorimo o ozbiljnoj društvenoj krizi.
Materijalna oskudica izravno rađa socijalnu isključenost. Zbog nedostatka financijskih sredstava, starije osobe odustaju od kulturnih i društvenih događanja, putovanja, pa čak i od kave s prijateljima. Kada se na financijsku nemogućnost nadoveže i digitalna izolacija, dobivamo društvenu skupinu koja je praktički postala nevidljiva.
Najteža posljedica ovog modernog poretka jest duboka usamljenost. Gubitkom izravnog ljudskog kontakta u trgovinama, bankama i institucijama, starijima se šalje tiha poruka da su suvišni jer ne mogu pratiti brzi digitalni ritam. Ljudski kontakt, topla riječ i osjećaj pripadnosti zajednici postali su luksuz.
Tehnologija bi trebala služiti svima nama, spajati ljude i olakšavati nam živote, a ne graditi nevidljive zidove među generacijama i produbljivati društvene nejednakosti. Napredak ne smije gaziti ljudskost.
Živimo u eri opće digitalizacije. Pametni telefoni, aplikacije i online portali postali su standard za obavljanje bazičnih životnih potreba. Sustavi poput e-Građana, mobilno bankarstvo, online naručivanje kod liječnika i aplikacije za kupnju karata osmišljeni su kako bi ubrzali i olakšali svakodnevicu. No, za osobu treće životne dobi, oni predstavljaju nepremostivu prepreku.
Ukidanjem fizičkih šaltera i bankovnih poslovnica, stariji su građani izgubili mogućnost da samostalno plaćaju račune ili upravljaju svojim novcem. Kada se tome pribroji komplicirana digitalna birokracija u zdravstvenom sustavu, običan odlazak liječniku ili podizanje recepata pretvaraju se u izvor golemog stresa. Nemogućnost korištenja ovih alata ne znači samo tehnički zaostatak – ona izravno narušava njihovo dostojanstvo i samostalnost, stvarajući dubok osjećaj bespomoćnosti.
Kako naprijed?
Obilježavanje Međunarodnog dana starijih osoba ne bi smjelo završiti na prigodnim čestitkama. Potrebna je sustavna akcija. Kao pojedinci, možemo pokazati više strpljenja, odvojiti vrijeme za razgovor i pomoći im u svladavanju digitalnih prepreka.
Međutim, ključ je u rukama institucija. Država i društvo moraju osigurati dvije stvari: dostojanstvene mirovine koje jamče život bez siromaštva te zadržavanje ljudskog pristupa u javnim uslugama.
Pravo na liječenje, informaciju i dostojanstven život ne smije biti uvjetovano posjedovanjem pametnog telefona i brzim internetom.
Čuvajmo naše starije, jer društvo koje zaboravlja svoju prošlost i ljude koji su ga stvarali, nema stabilnu budućnost.