Od 2007. godine u Europskoj uniji se 18. listopada obilježava Dan borbe protiv trgovanja ljudima. Trgovanje ljudima predstavlja najbrže rastuću i najprofitabilniju ilegalnu industriju, odmah iza trgovine drogom i oružjem, te je jedan od najgorih zločina našeg doba budući se trguje ljudima, a čime se čini neprocjenjiva povreda ljudskih prava.
Od 2007. godine u Europskoj uniji se 18. listopada obilježava Dan borbe protiv trgovanja ljudima. Trgovanje ljudima predstavlja najbrže rastuću i najprofitabilniju ilegalnu industriju, odmah iza trgovine drogom i oružjem, te je jedan od najgorih zločina našeg doba budući se trguje ljudima, a čime se čini neprocjenjiva povreda ljudskih prava.
Trgovanje ljudima predstavlja jedan od najgorih oblika kršenja ljudskih prava prilikom kojeg dolazi do ugroze prava na život, sigurnost, privatnost, slobodu kretanja i izbora te se može definirati kao regrutiranje, transport, transfer, skrivanje ili prihvat osoba putem prijetnje ili upotrebom sile ili drugih oblika prinude, otmice, prevare, obmanjivanja, zloupotrebe vlasti ili stanja ugroženosti, davanja ili primanja novca ili beneficija za dobivanje pristanka osobe koja ima kontrolu nad nekom drugom osobom, u svrhu njene eksploatacije. Djela koja policija bilježi kao kaznena u slučajevima trgovanja ljudima uključuju silovanja, prisile na prostituciju i spolne odnose, spolnu zlouporabe djece kao i njihovo podvođenje, prisilni rad te ostale nehumane metode iskorištavanja žrtava
Globalizacijski procesi i slobodniji protok ljudi, dobara i kapitala su, uza svoje pozitivne efekte, poslužili i kao katalizator za brojne kriminalne aktivnosti koje svoju najmračniju stranu pokazuju upravo kroz fenomen trgovanja ljudima.
Usprkos višestoljetnim naporima različitih pokreta i inicijativa, čiji je cilj bila obrana ljudske slobode i dostojanstva pojedinca, te usvajanju većeg broja međunarodnih konvencija i deklaracija o zaštiti osobne slobode u proteklom stoljeću, trgovanje ljudima i ropstvo nisu ni danas iskorijenjeni. Naprotiv, građanski ratovi u pojedinim regijama svijeta, ekonomska nestabilnost i nedostatak egzistencijalne perspektive (naročito u mlađoj populaciji) čine mnoge pojedince posebno ranjivima na navedene oblike ekonomskog iskorištavanja. Naročito su ugrožene žene koje često postaju objektima seksualnog iskorištavanja, kako u zemljama u razvoju, tako i u razvijenom svijetu.
Problem trgovine ljudima prisutan je i u Hrvatskoj, koja je do nedavno bila isključivo tranzitna zemlja (preko Hrvatske su se žrtve iz istočne i jugoistočne Europe prevozile u zemlje Zapadne Europe). Međutim, od 2011. godine, a posebice nakon ulaska RH u Europsku uniju vidljivo je da Hrvatska postaje i zemlja porijekla žrtava, ali i zemlja odredišta. Od 2002. Godine, kada počinje praćenje problematike trgovine ljudima do danas, na području Republike Hrvatske identificirane su 222 žrtve trgovine ljudima, od toga 148 državljana/ki RH.
Kako bi se problem trgovine ljudima u Hrvatskoj prevenirao i suzbio, Ministarstvo unutarnjih poslova RH nastoji implementirati mjere i aktivnosti koje su zadane i zacrtane Nacionalnim planom za suzbijanje trgovanja ljudima za razdoblje 2012.-2015. U suradnji Vladinog Ureda za ljudska prava i nevladinih organizacija uspostavljena je SOS telefonska linija (0800 77 99) na kojoj je moguće zatražiti pomoć i dobiti informacije te ukazati na slučajeve za koje se sumnja da predstavljaju trgovanje ljudima. Uz SOS liniju, u Hrvatskoj djeluju i skloništa za žrtve trgovanja ljudima te pojedine nevladine organizacije koje pružaju pravnu, savjetodavnu te psihološko-socijalnu pomoć svim žrtvama trgovanja